Tema ovog teksta je meditacija prvenstveno u praksi, a ponešto i u teoriji. U tekstu dajem odgovor na pitanje šta je i šta znači meditacija. Nakon toga sledi kratak pregled naučno proverenih činjenica u vezi sa dobrobitima meditacije. Kao i uvek, u skladu sa vizijom Minimal joge kao sekularne škole, koja podstiče kritičko mišljenje, držim se činjenica koje predstavljam u kratkoj formi. Nakon teorijskog dela učimo kako da meditiramo.
VAŽNO je da vam kažem odmah na početku: Joga je meditativna praksa! Međutim, iz praktičnih razloga i samo zbog toga što se tako odomaćilo, iako je to faktički netačno, kada u ovom tekstu govorim o meditaciji, prvenstveno mislim na statične telesne pozicije u sedećem ili ležećem, a ponekad i u stojećem položaju.
Šta je meditacija?
Do danas ne postoji jedna opšteprihvaćena definicija pojma meditacije. Zbog toga, ovo jednostavno pitanje zahteva odgovor koji obuhvata veliki broj tehnika i vežbi. Jedan takav odgovor ponudili su psiholozi Volš i Šapiro 2006. godine definišući meditaciju na sledeći način:
“Pojam meditacija se odnosi na vežbe pažnje i prisutnosti, zarad voljne kontrole psihičkih procesa, a sa ciljem poboljšanja opšteg mentalnog zdravlja i razvoja specifičnih karakteristika kao što su unutrašnji mir, jasnoća i koncentracija.”
Kan i Polih, iste godine, opisuju meditaciju kao
“ […] vežbe koje podstiču samoregulaciju tela i uma, utičući na mentalne procese aktivacijom posebne vrste pažnje […] regulacija pažnje je glavna zajednička karakteristika velikog broja različitih metoda”
Mi se u okviru ovog uvodnog kursa bavimo praktičnom primenom meditacije, pa nećemo mnogo ulaziti u dobinu. Istovremeno smatram da je važno da se upoznate i sa pojmovima kojima baratamo. Pošto se mi u Minimal joga školi bavimo suštinom stvari, naš pristup meditaciji je bazirana na vrlo pojednostavljenom shvatanju koje glasi:
Meditacija je metoda, proces namernog (voljnog), kontinuiranog, vrednosno neutralnog usmeravanja pažnje na samo jedan objekt, jedan aspekt trenutnog iskustva.
Izbor objekta na koji usmeravamo pažnju ima vrlo veze sa praksom, kulturom, okruženjem u kojoj je određena metoda nastala. Inače, možemo da odaberemo ono što nam u datom trenutku najviše odgovara.
Zajednički imenitelj svih vrsta meditacije je voljno uprošćavanje, ili bolje rečeno sužavanje pažnje na samo jedan aspekt (objekt) trenutnog iskustva. Taj aspekt može biti telo, dah, misao odnosno misli, emocija/e, pokret, izvor svetlosti, mantra, ideja, problem itd. Nakon što se odlučimo za jedan objekt, možemo koristiti različite pomoćne tehnike. Mi ćemo se ovde baviti telom, dahom i pokretom i za svaki objekt ćemo uraditi po jednu tehniku.
Šta znači reč meditacija?
Reč meditacija vodi poreklo od latinske reči meditatio. U vreme antičkog Rima, reč je korišćena da se označe procesi mišljenja, kontemplacije, promišljanja, razmišljanja autora na specifičnu temu (npr. Ciceronove meditacije o društvenom uređenju). Upravo taj fokus na jednu temu je kasnije verovatno iskorišćen kako bi se proširilo značenje reči, i time obuhvatila i interpretacija meditacije kao usmeravanje pažnje na jedan objekt.
Danas se reč meditacija najčešće koristi kako bi se opisale tehnike vežbanja uma (i tela), uglavnom nastale na dalekom istoku i usko povezane sa sistemima verovanjima i religijama tog podneblja kao npr. Budizam i Hinduizam. U tom delu sveta postoji pregršt termina, pojmova i prevoda za tehnike koje mi jednim imenom nazivamo meditacija.
Blagodeti meditacije
Sve više ljudi na svetu kao razlog zašto meditiraju najčešće navode smanjenje stresa ili smirivanje uma. Brojna istraživanja pokazuju da redovno meditiranje umanjuje stres, menja moždane regione i utiče na biohemijske procese u telu. Meditacija je u medicini već nekoliko decenija prepoznata kao veoma uspešna dodatna mera u lečenju brojnih stanja i problema uključujući:
- anksioznost,
- depresiju
- kod problema sa srčanom arterijom,
- povišenim pritiskom,
- diabetesom tipa 1,
- nervoznim stomakom,
- astmom,
- psorijazom,
- glavoboljom,
- postoperativnim sindromom kod pacijenata operisanih od raka,
- hroničnim bolom itd.
Meditacija takođe može promeniti strukturu delova mozga. Moglo bi se čak reći da je meditacija jedna od potvrda ideje da “zdravlje dolazi iz glave”.
Meditacija je takođe efikasno sredstvo kod tretiranja bola. Mozak dugogodišnjih praktičara ne oseća bol do njegove realne pojave, i brže se od istog oporavi. Za razliku od njih osobe koje retko ili uopšte ne meditiraju veoma često preuveličavaju osećaj bola i čak ga osećaju i pre nego ih bilo šta zaboli (npr. panika pre uboda iglom kod lekara).
Rezultati istraživanja takođe potvrđuju da meditacija utiče na procese starenja u ćelijama, odnosno da su i oni pod uticajem mentalnih procesa.
Brojne tehnike meditacije se preklapaju i veoma su slične, iako imaju različite nazive. Neke tehnike koje se u jogi nazivaju pranajamama, se u drugim filozofijama nazivaju drugačije. Sa tim u vezi ne bi bilo loše da već ovde odustanemo da lepljenja etiketa, te pripisivanja tradicijama i konačno počnemo da se bavimo suštinom, a suština je da svaka tehnika podrazumeva usmeravanje pažnje na jedan objekt trenutnog iskustva.