Svami Vivekananda (3) – Zašto se ne slažemo

Zašto se ne slažemo je Vivekanandino drugo obraćanje Svetskom parlamentu religija.


15. septembar 1893.

Ispričaću vam jednu malu priču. Čuli ste rečitog govornika koji je upravo završio kako kaže: „Hajde da prestanemo da se međusobno vređamo“, koji je veoma tužan zbog neprestanog, velikog neslaganja.

Ali ja mislim da bih vam trebao ispričati priču koja bi pokazala uzrok tog neslaganja.

Živela jedna žaba u bunaru. Živela je tu dugo. Rođena je i odrasla tamo, a bila je mala i sitna žaba. Naravno, tada nije bilo evolucionista da nam kažu da li je žaba izgubila oči ili nije, ali za potrebe priče, moramo pretpostaviti da je imala oči, kao i da je svakog dana čistila vodu od svih crva i bacila koji su u njoj živeli, i to sa energijom na koju bi bili ponosni naši moderni bakteriolozi. Tako kako je živela, malo pomalo, postala je negovana i dobro uhranjena.

Jednog dana, jedna druga žaba, koja je živela u moru, bila je u prolazu i upala u bunar.

„Odakle si?“

„Iz mora.“

„More! Koliko je to veliko? Je l’ veće od mog bunara?“ – i skoči je s jedne strane bunara na drugu.

„Prijatelju,“ reče joj morska žaba, „kako možeš uporediti more sa svojim malim bunarom?“

Tada žaba iz bunara napravi još jedan skok i upita: „Je li to tvoje more ovako veliko?“

„Kakva glupost, porediti more sa tvojim bunarom!“

„Pa,“ reče žaba iz bunara, „ništa ne može biti veće od mog bunara; ne postoji ništa veće od ovoga; ovaj žaba je lažov, izbacite je napolje.“

To je sve vreme problem.

Ja sam hindu. Sedim u svom malom bunaru i mislim da je ceo svet moj mali bunar. Hrišćanin sedi u svom malom bunaru i misli da je ceo svet njegov bunar. Musliman sedi u svom malom bunaru i misli da je to ceo svet.

Moram da vam zahvalim, narode Amerike, na velikom pokušaju koji ulažete da srušite barijere ovog našeg malog sveta, i nadam se da će vam, u budućnosti, Gospod pomoći da ostvarite svoj cilj.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Scroll to top