Šta je joga? – odgovor na to pitanje može biti i lak i težak. Lak je kada odlučiš da se držiš činjenica, odnosno kada odustaneš od mistifikacija i suvišnih priča. Težak je kada kreneš u potragu i shvatiš da je danas dostupno toliko, najblaže rečeno, neproverenih informacija, da ti je potrebno više vremena za probrati šta ćeš čitati, nego da se stvarno posvetiš temi.
Kako sam ja krenuo u potragu?
Lako! Kad vam kažu da je početak težak, nije tačno. Bar nije bio u mom slučaju. Težina je došla tek kasnije.
Polazna tačka moje potrage je bila odluka da pišem master tezu na temu međusobnog uticaja joge i (digitalnih) medija. U to vreme sam na fakultetu sam i inače radio brojna istraživanja i podučavao metodologiju naučnog rada u društvenim naukama. Time je naravno i moja potraga od samog starta bila određena pravilom da izvori koje koristim moraju ispunjavati akademske, naučne standarde. Drugim rečima, nenaučne izvore tretirao sam i interpretirao na potpuno drugačiji način. Za nekoga užas, za mene sedmica na lotou!
Pored činjenice da sam koristio proverenu litaraturu, prema kojoj sam se kritički odnosio, radio sam i praktično istraživanje i to kroz dubinske razgovore i u direktnom kontaktu sa brojnim učiteljima i vežbačima joge u Berlinu. To otprilike znači da sam definicije iz knjiga proveravao tražeći odgovore i u praksi. Dakle nije u pitanju „samo“ knjiško znanje, koje ispunjava visoke naučno-istraživačke standarde, nego i svakodnevno, „praktično“ znanje sakupljeno „na licu mesta“, a kroz intervjue sa nosiocima joge u svakodnevnom životu: učiteljima, instruktorjima, vežbačima…
Šta je joga tj. šta sam iz istraživanja naučio.
Ne bih da vas razočaram, ali odmah da vam kažem da je joga, u najlepšem smislu reči, ljudski izum, tehnika, proizvod ljudske kulture na planeti zemlji… Konstrukt ljudskog uma, jedan od mnogih, nastao kao plod naše evolutivne potrebe i sposobnosti da u potrazi za rešenjima svakodnevnih problema opažamo, merimo, upoređujemo, zaključujemo, donosimo odluke, apstrahujemo. Dakle, mi ljudi smo stvorili jogu, na isti način na koji smo napravili točak, naučili da pravimo kuće i gajimo životinje, šijemo gaće i koristimo kompjutere, a sve sa ciljem da umanjimo stres i kompleksnost svakodnevnog života.
Jogu smo prvenstveno koncipirali kao praktičnu filozofiju, kao filozofski osvrt i promišljanje o verovanju, odnosno religiji.
Zašto baš tako?
Pa, u vreme tokom kojeg se joga formirala – danas je rekao bih drugačije – jedino su sveštenici i bogataši imali vremena da se bave pitanjima koja su nas kao čovečanstvo mučila. Dakle, da se razumemo, joga nije nastala tako što je tamo neki Pera Petrović seo, zašiljio olovku, uzeo papir pa napisao naslov i par rečenica i rekao: e, evo vam joga.
Ne!
Joga je nastajala i razvijala se u različitim društvenim okolnostima, tokom dugog niza godina. Taj proces traje i dan danas, dok ja ovaj tekst pišem ili ga vi čitate. I trajaće zauvek. Dok god je sveta i veka. Nije joga nešto što je jednom u kamen zapisano. Joga je živ konstrukt. Nešto kao jezik. Vratite se 30ak godina unazad i pomislite na reč internet i onda pokušajte sebi iz tog vremena, ili vašoj baki, da objasnite šta je instagram, šta fejsbuk, a šta jutjub… Drugim rečima ono što mi danas doživljavamo kao jogu, naše bake bi definitivno doživele i definisale drugačije. A zamislite tek kako ju je narod doživljavao pre 100, 500 ili 1000 godina.
Mislim da bi smo ovde mogli da podvučemo liniju i da se složimo oko toga da je joga dinamičan konstrukt u konstantnom razvoju, baziran na proučavanju čoveka kao društvenog, telesnog i umnog bića. Istovremeno, jasno je i da je joga proizvod ljudskog uma koji se, postepeno i u skladu sa društvenim i prirodnim okolnostima menja.
Ono što je kod joge trajno je utemeljenje na univerzalnosti ljudskog iskustva.
Šta to sad pa znači?
Pa znači da zub sve nas (a verovatno i životinje) boli manje-više isto, bez obzira na boju, veličinu, visinu, težinu. To znači i da je biohemijska reakcija organizma na stres ista, ili bar veoma slična, na svim meridijanima naše planete. To takođe znači i da kad smo tužni i kad smo srećni, kao i kada je gusto, odnosno kada su u pitanju život ili smrt, svi reagujemo otprilike slično. Drugim rečima, osnove biološkog bitisanja i opstanka na planeti – iako smo stanje planete ozbiljno izmenili – se nisu dramatično promenile od kada su se stvorili uslovi za nastanak kompleksih organizama: kako preživeti sa što manje utrošene energije, tj. što manje stresa. Npr. ono što je nama ljudima pomoglo da preživimo – a to i jeste poenta života – je život u grupama, kao i – ono što nas odvaja od drugih životinja – naša evolutivna sposobnost da apstraktno razmišljamo, a po tom ključu kasnije naučimo i da računamo, pišemo, kreativno izražavamo tj. bavimo umetnošću itd.. Joga je upravo jedan od proizvoda te naše mogućnosti da opažamo realnost, o njoj razmišljamo, da je analiziramo i donosimo zaključke, kako bi iste onda prenosili i primenjivali na druge sfere svakodnevnog života.
E sad, sav taj umni rad može biti i problematičan i praviti dodatni stres. Joga je zapravo jedan od naših odgovora na sopstvene potrebe da neprekidno i o svemu previše razmišljamo. Paradoksalno, ali iako je nastala upravo zahvaljujući toj našoj sposobnosti da mislimo, joga je istovremeno i njen antagonist.
Osim toga joga je koncipirana i kao niz uputstava kako živeti ovozemaljski život sa što manje negativnog stresa. Modernim jezikom rečeno: kako živeti zdrav život, imati zdrav lifestyle. U tom smislu između joge i bilo koje druge praktične filozofije – uključujući i religije – nema velike razlike. Zato se npr. pojedini „popovi“ bune i pišu razna upozorenja. Bune se, jer pojedine ideje i tumačenja sveta, koje su sastavni deo joge, konkurišu idejama koje se nalaze u hrišćanstvu, islamu, judaizmu… A šta je želja svih navedenih pogleda na svet? Pa, kontrola! Želja da (nam/vam) tumače svet propisujući šta se valja i sme, a šta ne.
U svakom slučaju suština je ista: i jedne i druge stvorio je čovek u potrazi za „srećnijim” odnosno mirnijim životom. Podjednako je i istina da ih je čovek vrlo često instrumentalizovao i zloupotrebljavao.
Joga – istorija jedne ideje (ili više njih?)
Istorijski gledano joga, kao filozofija, je formulisana negde na prelazu iz stare u novu eru. Nema pouzdanih izvora, pa se smatra da se to desilo u periodu između 2. veka stare i 5. veka nove ere. Al’ to i dalje ne znači da je ranije nije bilo. Naprotiv. Jedino što se u ovom periodu desilo je da je materijal koji je vekovima kamarisan konačno izabran i sistematizovan.
Konceptualno, joga vuče korene iz hinduizma. Dakle reći da joga nema nikakve veze sa religijom je taman toliko pogrešno koliko i reći da su pojedine asane ujedno i molitve nekakvim hindu božanstvima. Ona je jednostavno jedan od šest ortodoksnih filozofskih sistema koje na filozofski način objašnjavaju ideje koje su već od mnogo ranije nalaze u Vedama, Upanišadama i ostalim postojećim učenjima na indijskom potkontinentu uključujući i budizam i đainizam, pa i uplive drugih verovanja.
A šta su Vede?
Vede su jedan od prvih ljudskih promišljanja, sistematizovanih u sistem verovanja, koji se bavi tzv. velikim pitanjima: nastanka sveta, smisla, života, budućnosti, prošlosti, sadašnjeg trenutka, morala itd. U početku su one bile isključivo usmena predanja, ali su kasnije zapisane, što je jelte i logično s obzirom da smo tek kasnije osmislili pismo, a još mnogo kasnije opizmenili narod. Vede se uglavnom bave ritualom jer su ljudi u vreme njihovog nastanka bili mrtvi ubeđeni da će im pravilno izvođenje rituala doneti razne dobrobiti. To vam je često slučaj i danas u brojnim religijama. Crkve su npr. vrlo uspešne u prodaji ideje da samo one umeju ispravno da izvedu ritual krštenja kao preduslov za srećan zagrobni život. Nama laicima ta ritualna znanja, pa samim tim verovatno i zagrobni život, ostaju nedostupni.
Kako se ljudsko znanje neprekidno akumulira i nova, tačna znanja potiskuju zastarela i netačna, tako su i Vede vremenom prestale biti relevantne. Ljudi su prosto shvatili da će kiša padati kada se uslovi za to stvore, a ne kada svešteno lice otpleše ples za prizivanje kiše. Bar donekle odbacujući stara, nepouzadana i na kraju krajeva netačna znanja, ljudi na indijskom potkontinentu se sve više bave i drugim temama, odnosno traže nove odgovore na stara pitanja preispitujući, sistematizujući upotpunjujući ili odbacujući postojeća znanja. Taj novi period, kada se malo više filozofira na stara pitanja, kasnije je nazvan Vedanta, odnosno kraj Veda. E joga, kao filozofska disciplina, je nastala u tome periodu i jedna je od novih perspektiva.
Centralna ideja Vedante, a time i joge, jeste društveni i lični psiho-fizički život pojedinca. Naravno u skladu sa nadprirodnim, prirodnim i društvenim okruženjem. I to sve uzimajući u obzir da je život istovremeno i prolazan i trajan. Drugim rečima: kako srećno (pre)živeti ovaj život u vremenu i prostoru, a budućim generacijama ne ostaviti krš i lom. I ne, ja lično ne verujem u bilo koji oblik zagrobnog ili sledećeg života. Pre mislim da je u pitanju metafora.
Patanđali – joga sutre
Kako se društveni život razvijao i postajao sve statičniji i mirniji stvorila se i potreba za boljim ustrojstvom i sistematizacijom. Na tom nezaustavljivom talasu, koji traje i dan danas, razvila se onomad i joga u formi niza praktičnih uputstava kako živeti.
Osnovnim, izlaznim, početnim autoritetom joge smatra se zbirka od 195 ili 196 sutri, odnosno aforizama, koje je uglavnom sakupio, a manji broj verovatno sam sročio, indijski mislilac Patanđali. Joga sutre su najstarija trenutno poznata, sistematizacija iskaza koji definišu šta je joga i kako živeti jogijskim životom. Suprotno rasprostranjenom verovanju Patanđali nije autor sutri nego sakupljač i sistematizator. Dobro, moguće je da je neke osmislio i sam. Međutim to nikako ne umanjuje njegov doprinos formiranju joge kao praktične discipline. Naprotiv. Ali je važno, istinitosti radi, reći o čemu se radi. Osim toga i njegova pripadnost privilegovanoj kasti je vrlo verovatno imala uticaja kako na njegov selektorski rad, tako i na samu interpretaciju sadržaja.
U vreme kada je Patanđali sistematizovao joga sutre, joga kao primenjena filozofija je, dakle, postojala. Problem je bio što su sve te ideje bile rasute po ogromnom korpusu veda i vedama inspirisanih dela. Samim tim ni sadržaj pojma joga nija bio, a takvim je i ostao, jasno definisan.
Asane – odnosno joga položaji koji se danas uglavnom smatraju jogom – ne igraju do kraja XVI i početka XX veka gotovo nikakvu ulogu. Mada, novija istraživanja pokazuju da je nekakvih asana u praktikovanju joge možda bilo i ranije, međutim one nisu bile ni približno popularne kao danas, i praktikovale su se sa potpuno drugom idejom, nego što je to danas slučaj. Realno, ko bi normalan, i za čije babe zdravlje, npr. posle rada u polju te namirivanja stoke i živine još radio telesne vežbe?
Poreklo reči joga
Reči joga ima veliki broj značenja i još više interpretacija.
Korenom reči se najčešće smatra pojam judž. Judž vrlo konkretno označava jedan predmet: uzde. To je ono što koristimo da bi upravljali konjima ili nekim drugim životinjama u zaprezi. Pored toga reč označava i radnje bazirane na upotrebi pomenutog predmeta kao npr. zauzdati, obuzdati, kontrolisati, upravljati itd. koristeću uzde. Ovo značenje je bilo, a u mnogim indo-germanskim jezicima i ostalo, u upotrebi do današnjeg dana. Neke od varijacija su zygón na antičkom grčkom, iugium na latinskom, joug na francuskom, yugo na španskom, yoke na engleskom, kao i joch na nemačkom. To što narod na joga sceni ovom značenju učitava današnje shvatanje joge, pa pokušava da objasni kako je reč o kontrolisanju misli i šta sve ne, to je samo željeno, ali pogrešno učitavanje značenja, kako bi se stvari terale na svoju vodenisu. To pokazuje i razvoj značenja imenice joga.
Imenica joga se pojavljuje znatno kasnije i ima još više značenja. Jedno od brojnih je veza između stihova mantre, odnosno himne, posvećene različitim božanstvima. U pojedinim spisima imenica joga se tumači i kao dodatak, ili prilepak. Neretko je korišćena i da opiše matematičku operaciju sabiranja, a ujedno i rezultat operacije u smilslu zbira, odnosno sume.
Moglo bi se reći da je zajednička karakteristika za svaku upotrebu imenice joga postojanje neke vrste pozitivnog spoja, odnosno međusobno uključujuće veze između dva ili više pojmova.
Dakle reč joga je starija kako od antičke filozofije, tako i od discipline odnosno metode koju mi danas pod tim imenom poznajemo. Osim toga joga je i jedna od reči koje na sanskritu imaju najviše značenja i interpretacija nastalih stvaranjem i akumulacijom znanja o jogi širom sveta.
Tokom razvoja jezika reč je evoluirala i dobijala nova, više ili manje metaforična značenja. Trenutno su u opticaju dve opšteprihvaćene interpretacije. Jedna tumači jogu kao jedinstvo odnosno ujedinjenje. Za drugu je joga način, put, metoda odnosno disciplina koja bi trebalo da vodi do jedinstva tela i uma, prirode i čoveka, materije i nematerije itd. U suštini do konačne smrti, preko života sa što je moguće manje stresa.
Dakle, šta je joga, odnosno kako glasi moj odgovor
Iako smatram da sam na pitanje šta je joga gore već odgovorio, nije zgoreg ponoviti, pa je možda najbolje da za kraj jednostavno kažem šta je joga za mene.
Za mene je joga prozivod ljudskog uma, praktična filozofija koja sadrži tehnike i preporuke kako živeti život u skladu sa sobom kao individuom, kao i sa društvom, uz što je manje moguće negativnog stresa. U tom smislu ne postoji velika razlika između joge i bilo koje druge praktične filozofije „osim” u pristupu i implementaciji. Oslobođena od suvišnih narativa, mistifikacija i interpretacija joga je za mene jedan višeslojni, izuzetno koristan skup praktičnih znanja koji mi olakšava da sagledam realnost kao proces. Na ovim osnovama sam koncipirao i Minimal jogu, prvu međunarodnu školu joge u nas i zajedno sa Anom Bogdanović iz Surja joga studija i naš kurs za instruktore joge.
